• Narrow screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Auto width resolution
  • Increase font size
  • Decrease font size
  • Default font size
  • default color
  • red color
  • green color

AMFITEATAR

Thursday
May 15th
Početna strana arrow Rubrike arrow Sci-Tech arrow Evolucija ili kreacija: Bog, Darvin (a možda i vanzemaljci)?
Evolucija ili kreacija: Bog, Darvin (a možda i vanzemaljci)? PDF Print E-mail

Da li smo postali “od majmuna” (popularno tumačenje Darvinove teorije) ili nas je sve stvorilo neko više biće, našem Umu nepojmljivo? Ovo je pitanje koje već dugi niz godina izaziva kontroverzne reakcije i burne rasprave dveju suprotstavljenih struja- evolucionista i onih koji veruju u Stvaranje.

majmuni

Da li su ove dve koncepcije zaista isključive? Ako Bibliju shvatimo doslovno –jesu. Ako je shvatimo metaforički onda postoji prostor za razmatranje nekih drugačijih teorija – možda onih u kojima bi se na neutralnom terenu našli i jedni i drugi.

Sve je počelo od Darvina. Do trenutka kada je on sredinom 19. veka u "Postanku vrsta" izneo koncepciju promenljivosti vrsta i označio prirodnu selekciju kao osnovni mehanizam evolucije, u biologiji je vladala esencijalističko - kreacionistička koncepcija koja je zastupala teoriju zasebnog nastanka i nepromenljivosti vrsta, bazirana u velikoj meri na takozvanom argumentu na osnovu dizajna (Pejli "Prirodna teologija").

Od Darvina do danas tokom dugog niza godina, naučnici različitih profila, bavili su se problemima evolucije i ustanovili odredjene pravilnosti i mehanizme.

Šta je evolucija? Teško je dati definiciju koja bi obuhvatala sve aspekte jednog ovako složenog procesa ali jedna od mogućih definicija bi evoluciju objašnjavala kao "proces naprednih promena u genetičkom sistemu, u prvom redu zasnovanih na interakcijama populacija i sredine".

A šta podrazumevamo pod kreacionizmom?
Ovaj termin koristi se za označavanje vere u Boga Tvorca što je osnovno polazište velikog broja različitih konfesija. Kada se govori o evoluciji i religiji (hrišćanskoj pre svega), rašireno je mišljenje da su u pitanju dva dijametralno suprotna pogleda na svet. Medjutim - evolucija i kreacionizam nisu i ne moraju biti u suprotnosti i prihvatanje evolucije ne mora apriori podrazumevati i ateizam.

Vera u Boga je privatna stvar, stvar ličnog opredeljenja i osećanja.  Teorija evolucije pre svega predstavlja naučni princip. Ona govori o tome na koji je način živi svet nastao ali nam ne moze dati odgovor zašto je on nastao, kao i zašto je odabrao baš takav put nastanka.

Čak i katolička crkva prihvatila je da je evolucija "više od hipoteze". Papa Jovan Pavle II je 1996 godine izjavio da je "impresivna činjenica da je ova teorija bila progresivno prihvatana od strane različitih istraživača posle otkrića u različitim oblastima nauke... ta konvergencija predstavlja značajni argument u korist ove teorije...", dok je papa Pije XII jos 1950 godine rekao da "ako ljudsko telo i vodi poreklo od pradavne žive materije, duša čoveka je Božije delo". Evolucija ne negira postojanje Boga, jer nema razloga da Bog ne bude ta sila koja je evoluciju vodila u odredjenom pravcu a "ako Bog nije stvorio svet za sedam dana, to ne mora da znači da ga uopšte nije stvorio".

evolution and creation

Najveća prepreka prihvatanju teorije evolucije predstavlja preterano doslovno tumačenje Svetog Pisma, pre svega od strane protestantske zajednice koja od svog nastanka smatra da Biblija predstavlja doslovno zapisanu Božiju reč i da u njoj nema nikakve simbolike.

U okrilju ovakvog verovanja se i razvija  i takozvani naučni kreacionizam koji podvlači razliku izmedju dva modela i pristupa evolucionističkog i kreacionističkog, potencirajući nemogućnost njihovog usaglašavanja.

Glavne aktivnosti kreacionista usmerene su pre svega na potenciranje činjenice kako je evolucija samo jedna od teorija a ne nikako i naučna istina, a često i na davanje negativne ideološko političke konotacije teoriji evolucije "Evolucija je izvor ateizma, komunizma, nacizma, bihejviorizma, rasizma, anarhizma, i svake vrste antihrišćanskog sistema verovanja i ponašanja" (Henri Moris "The Remarcable Planeth Earth"). Naučni kreacionizam kao pseuodonauka predstavlja negiranje i izvrtanje do sada dokazanih znanja ne samo biologije već i drugih nauka, koji za cilj ima predstavljanje religijske dogme kao validne naučne teorije korišćenjem naučne metodologije.

Nizak nivo edukacije kada je evolucija u pitanju, čak i kod fakultetski obrazovanih stručnjaka drugih profila, olakšava plasiranje takvih činjenica kreacionistima. Primera radi, koncepcija evolucije se medju laicima najčešće poistovećuje sa izrekom da je "čovek postao od majmuna". Sa druge strane takva pretpostavka se u teoriji evolucije nigde ne iznosi- u pitanju je naučno zasnovana tvrdnja da su čovek i majmun imali zajedničkog pretka (Dryopithecinae) pre oko 20 miliona godina. 

Argumentacija naučnih kreacionista se svodi na nekoliko činjenica baziranih pre svega na potpuno pogrešnom tumačenju teorije evolucije, kao i nedovoljnom poznavanju kako bioloških tako i drugih prirodnih nauka.

Evolucija nikad nije bila posmatrana 

Evoluciju definisemo kao proces promena u genetičkom sistemu populacija. Posmatrajmo recimo otpornost bakterija na antibiotike. Preteranom upotrebom različitih antibiotika, selekcionisane su one bakterije koje su nosile gene za otpornost koji su im omogućavali preživljavanje. Imajući u vidu brzinu njihovog razmnožavanja, kao i činjenicu da su ti geni za uglavnom smešteni na mobilnim genetičkim elementima što omogućava i njihovo horizontalno širenje, populacije rezistentnih bakterija postajale su sve veće. 

U nekim bolnicama razvili su se sojevi bakterija sa višestrukom otpornošću na gotovo sve postojeće antibiotike. Ako ovo posmatramo sa evolucionog gledišta, možemo reći da je došlo do promene u genetskom sistemu bakterijske populacije odnosno do njihove evolucije u rezistentne sojeve. Eto primera.

Poznati su i primeri stvaranja otpornosti insekata na različite insekticide (usled izmene nekog enzima, ili smanjene propustljivosti telesnih omotača), korovi razvijaju otpornost na herbicide... Evolucione promene se prema tome mogu utvrditi i pratiti u različitim, kako prirodnim tako i laboratorijskim populacijama, naravno stepen evolucione promene zavisiće kako od vremena generacije vrste, tako od njene brojnosti. Medjutim, čak i bez direktnih posmatranja teorija evolucije je u stanju da predvidi promene i ta predvidjanja su se pokazala kao ispravna već mnogo puta do sada.

Evolucija krši drugi zakon termodinamike 

Drugi zakon termodinamike kaže da u zatvorenim sistemima entropija (neuredjenost sistema) raste. Prema kreacionistima ovo je u suprotnosti sa gledištem evolucionih biologa da je došlo do stvaranja složenijih sistema iz prostijih - stvaranja "reda iz nereda", odnosno da koncepcija evolucije podrazumeva pad entropije pa je prema tome u suprotnosti sa zakonima fizike.

Osnovni problem je u tome što kreacionisti žive sisteme posmatraju kao zatvorene sisteme, a činjenica je da je živi sistem otvoren sistem koji je u stalnoj razmeni materije i energije sa okolinom. Biljke koriste energiju sunca za fotosintezu i stvaranje organskih jedinjenja koje životinje dalje koriste u ishrani. Svaka živa ćelija je u konstantnom kontaktu sa spoljašnjom sredinom preko ćelijske membrane koja je selektivno propustljiva, a u ćelijama se odvijaju razliciti metabolički procesi pri kojima se troši ili odaje energija.

Ne postoje tranzicioni fosili 

Pre svega fosilizacija je proces koji se odigrava pod veoma specifičnim okolnostima pa je zato i veoma redak, takodje svi delovi organizma nisu u istoj meri podložni fosilizaciji. Ovakav argument svodi se na osporavanje evolucije na osnovu eventualnih neuspeha u njenoj rekonstrukciji...

Tranzicioni fosili su takvi fosili koji se nalaze na granici izmedju 2 organizma sadržavajući neke karakteristike organizma, „A“ i neke karakteristike organizma „B“. Otkriveni su prelazni oblici izmedju riba i vodozemaca, vodozemaca i gmizavaca, gmizavaca i ptica, gmizavaca i sisara...

fosil

Evolucija je samo teorija - ona nikada nije dokazana 

Imajući u vidu definiciju evolucije, ona je kao proces promena u genetičkom materijalu utvrdjena činjenica. Veliki broj ljudi povezuje reč evolucija sa teorijom o zajedničkom poreklu i činjenici da je život nastao iz jedne predačke ćelije. Mnogi naučnici smatraju da ima dovoljno dokaza i za tu pretpostavku, medjutim ona predstavlja samo jedan deo teorije evolucije. Ona ne govori samo da se život postepeno razvijao, već je njen osnovni zadatak proučavanje mehanizama evolucije kao što su mutacije, selekcija ili genetička slučajnost. 

Prema tome evolucija nije nikakva nepotvrdjena hipoteza već naucno zasnovana teorija, potkrepljena i dokazana različitim saznanjima iz oblasti genetike, anatomije ekologije, paleontologije i drugih disciplina. Evoluciona biologija ima izuzetno značajno mesto u sistemu bioloških nauka, i predstavlja izuzetno kompleksnu oblast integracije različitih disciplina.
Možda ona nikada neće moći da pruži finalni odgovor na to da li iza svega stoji neka sila koja je evoluciju u odredjenom pravcu pokrenula….ali će dati i dala je mnoge odgovore o načinu na koji funkcioniše svet oko nas. 

Sa druge strane možda je i Nobelovac Frans Krik bio u pravu u svojoj teoriji o sporama koje su donele život iz svemira… A ako ste dovoljno otvorenih shvatanja, možda u obzir uzmete i poneku teoriju fon Danikena o kolonizatorima sa nekih drugih planeta….. Definitivni odgovor na ovo pitanje nećemo verovatno još dugo dobiti.

N.Ljepava

 

Comments (0)Add Comment

Write comment
quote
bold
italicize
underline
strike
url
image
quote
quote
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley
Smiley

Copyright 2007. All Rights Reserved.
busy
 
Google

Vaše mišljenje?

U ovom trenutku na Amfiteatru se odvija istraživanje kojim se ispituje način na koji posetioci koriste sajt i ukupan utisak o sajtu.

Dajte nam Vaše misljenje o tome šta Vam se ovde dopada, a šta ne, šta biste menjali a šta dopunili i učestvujte u stvaranju prvog naučno-popularnog portala kod nas. Kliknite na baner da bi ste popunili kratku anketu. Hvala!